Roditeljstvo je jako odgovoran i težak posao te je nemoguće u svakoj situaciji postupiti ispravno. Roditelji su često umorni ili opterećeni različitim problemima te im se zbog vlastite nemoći fizičko kažnjavanje djece čini kao najbrža i najlakša metoda odgoja.
Većina roditelja ne želi udarati svoju djecu, ali ne znaju kako drugačije oblikovati dječje ponašanje. Ponekad roditelji ne žele povrijediti djecu, ali se nađu u situacijama kada su njihove želje za kontroliranjem jače od želja da ne povrijede. Tada koriste fizičko kažnjavanje djece kao način da pokažu svoju ljutnju i neodobravanje djetetovog ponašanja. Važno je imati na umu da batine ne uče djecu što je dobro, već privremeno stopiraju određeno ponašanje, a djeci šalju poruku da je u redu biti van kontrole i koristiti nasilje za postizanje određenog cilja Uz to, uzrokuju bol, ljutnju pa čak i ozljeđivanje.
Mnogi roditelji misle da su batine čin pokazivanja ljubavi, jer smatraju da to rade za dobro svoje djece. Roditelji koji fizički kažnjavaju svoju djecu, najčešće to čine uz verbalne poruke: “Da te ne volim ne bih ti to radio. Mene boli više nego tebe. Jednog dana ćeš mi biti zahvalan za to. To je za tvoje dobro”. Na taj način djeci zapravo šalju poruku da je u redu da se ljubav iskazuje nasiljem, a djeca uče da su ljudi koji ih vole također i ljudi koji ih povrjeđuju.
Drugim riječima, ako dijete tučemo, onda pokazujemo da je nasilje uobičajen i poželjan način rješavanja problema. Pokazujemo da je poželjno tući slabijega od sebe, a ako mu još pritom kažemo da je to način pokazivanja ljubavi onda se ne trebamo čuditi ako “vaša” djevojčica sutra, u odrasloj dobi, nađe nasilnog partnera - on joj pokazuje ljubav na isti način na koji ste joj ljubav “pokazivali” i vi, njeni roditelji – batinama.
Važno je znati da se batinama djecu ne uči samokontroli. Batine možda zaustavljaju neprikladno ponašanje u tom trenutku, ali dugoročni odgojni cilj učenja djece adekvatnom ponašanju batinama se ne postiže.
Nadalje, djeca koja su odgajana batinama i fizičkim nasiljem u puno su većem riziku da budu i sami nasilnici u adolescentnoj i odrasloj dobi, te samim time taj način odgoja prenose na svoju djecu.
Zašto nije dobro tjelesno kažnjavati dijete?
• Dijete tako dobiva poruku da ne vrijedi.
• Na taj način ponižavate dijete.
• Batine mu neće pomoći da nauči razliku između dobrog i lošeg.
• Dijete koje dobiva batine, vjerojatno će kopirati to ponašanje tako što će tući nekog drugog kada bude frustrirano (npr. mlađeg brata/sestru ili vršnjake), a nasilno ponašanje može se nastaviti i u odrasloj dobi.
• Na taj način učite dijete da je fizičko nasilje uobičajen i poželjan način rješavanja problema. Drugim riječima, učite ga da, kada se netko ne ponaša onako kako mi želimo, u redu je udariti ga.
• Batinama ne učite dijete kako se treba ponašati, nego samo kako ne treba, ali ono i dalje neće znati što činiti umjesto toga.
• Tjelesno kažnjavanje često prerasta u fizičko zlostavljanje i teško je odrediti granicu.
• Dijete tako neće razumjeti zbog čega neko ponašanje nije poželjno.
• Dugoročno time ne postižete ništa pozitivno, tj. postižete samo trenutnu i neposrednu poslušnost koja proizlazi iz straha.
Postoje različiti načini kako graditi odnos i odgajati dijete bez primjene nasilja, što je osobito važno kod male djece. Djeca mlađa od tri godine ne razumiju uzrok i posljedice, ne nauče „lekciju“ iz batina već samo to da su roditelji nesigurni u svojoj roditeljskoj ulozi, tj. nisu u stanju kontrolirati svoje ponašanje. U jednom trenu su topli, u drugom strašni, što djecu zbunjuje i kod njih izaziva osjećaj straha i bespomoćnosti. Batinama djetetu ne pokazujemo da razlikuje ispravno od pogrešnog. Pokažemo mu što je pogrešno, ali ne i što je ispravno. Za malu djecu bolje je prevenirati potencijalno problematične situacije, primjerice kemikalije držati na visokoj polici tako da ih dijete ne može dohvatiti umjesto udariti dijete kad se počne igrati njima.
Ispravni oblici oblikovanja dječjeg ponašanja u poželjnom smjeru
• Pokazivanje kako želimo da se dijete ponaša na primjeru vlastitog ponašanja
• Nagrađivanje poželjnih ponašanja davanjem privilegija kako bi dijete naučilo što je dobro i kako se treba ponašati
• Pohvaljivanje djeteta za poželjna ponašanja
• Ukidanje djetetovih privilegija za nepoželjna ponašanja
• Zagrljaj, nagrada ili pohvala kada se dijete poželjno ponaša
• Razgovor s djetetom i nuđenje prihvatljivih rješenja i ponašanja
• Sprječavanje ili zaustavljanje nepoželjnog ponašanja djeteta unaprijed ili čim se ponašanje počne događati
• Preusmjeravanje nepoželjnog ponašanja u prihvatljivo
• Objašnjavanje – davanje povratnih informacija, omogućavanje djetetu da popravi štetu
Kao zaključak svega, bitno je da roditelji rade na sebi kroz različite edukacije kako bi (p)ostali dobri roditelji, a dobar roditelj je sretan roditelj koji će imati kapaciteta reagirati strpljivo, promišljeno i smireno čak i u napetim ili opasnim situacijama.
Danas je dostupno mnogo literature u kojoj možete saznati više o načinima odgoja bez primjene nasilja, a neke od njih su „Disciplina bez drame“, autora Tine Payne Bryson i Daniel J. Siegela, te knjige Jaspera Juula „Od odgoja do odnosa”, “Coaching za roditelje – opušteno odgajanje“, „Četiri vrijednosti” i ostale. Ukoliko uočite da imate poteškoća u odgoju djece, uvijek se možete obratiti odgajateljima i stručnim suradnicima koji će vas rado saslušati i pomoći pronaći najadekvatniji način za vas i za vaše dijete.
Autorica: Martina Klarić, odgojiteljica