Odrastanjem djeca usvajaju brojna znanja i vještine. Uče hodati, sporazumijevati se, samostalno istraživati svijet koji ih okružuje. Isto tako uče kako prepoznati emocije, izraziti ih i upravljati njima. S vremenom počinju razumjeti emocije drugih i razvijaju empatiju.
Za naše mentalno zdravlje izuzetno je važno prihvaćanje i izražavanje emocija. Uloga roditelja je jako važna jer svojim ponašanjem utječu na razvoj emocija kod djeteta. Djeca čiji roditelji na osjećaje poput tjeskobe, straha, uznemirenosti reagiraju s empatijom svoje osjećaje izražavaju otvoreno, bez srama te su suosjećajnija prema drugima. Djeca koja se suočavaju s emocijama i nailaze na negativne reakcije češće se susreću s poteškoćama u odnosima sa vršnjacima, poteškoćama u upravljanju emocijama, razvijaju manje konstruktivne načine nošenja s emocijama, sklonija su neprimjerenim ponašanjima i agresivnosti. Roditeljska podrška u trenucima emocionalne uznemirenosti osnažuje dijete i olakšava mu usvajanje vlastitih strategija uspješnog nošenja s emocijama.
Kad djetetova okolina brzo preusmjerava pažnju sa negativnog na pozitivno dijete izbjegava suočavanje s tugom, razočaranjem ili drugom neugodnom emocijom. U tom slučaju djeca su sklona potisnuti svoje emocije prije nego što one izbiju na površinu, što može imati negativne posljedice na djetetov emocionalni razvoj. Važno je imati na umu da se djeca tek uče suočavati sa poteškoćama, dijete u tim trenutcima čuje da ga roditelj ne razumije i da njegovi osjećaji nisu važni stoga potiskuje osjećaje i ne dijeli ih sa drugima.
Neki roditelji rješavaju problem umjesto djeteta, samim time šaljemo djetetu poruku kako nije dovoljno snažno da se nosi sa svojim emocijama. Treba imati na umu da je svaka situacija za dijete prilika za učenje. Dijete uči kako se nositi sa emocijama i kako ih prevladati. Roditelji trebaju pomoći djetetu da sagleda problem sa više strana pomoći mu da pronađe rješenje te odvagne što je najbolje učiniti.
Koristi rečenice poput: „ Uredu je plakati ako si tužan.“
„I mene ponekad ljute neke situacije.“
Emocije su normalne i prirodne i uredu je ako ih osjećamo. Svi ih imamo.
Emocije su čovjekove reakcije na neki događaj, one nadopunjuju nedostatke mišljenja, omogućavaju podlogu za društveni život i razvoj socijalnih vještina. Emocije, uglavnom traju kratko nekoliko minuta do nekoliko sati.
Dobro pripremljene i usmjerene emocije predstavljaju sustav bez kojeg razum ne bi mogao funkcionirati. Kako bi ih lakše upoznali i obuzdali moramo se sa njima i dobro upoznati. Rješenje nije „ operirati se od emocija“ kako navodi autorica Edita Slunjski već ih prihvatiti, upoznati i naučiti obuzdati. „Emocije nisu zapisane na čelu“ (Edita Slunjski) kako bi ih razumjeli moramo se potruditi. Nedovoljno, pogrešno razumijevanje emocija može dovesti do velikog broja nesuglasica. Razumijemo li nečije emocije lakše ćemo razumjeti nečije ponašanje i ono što je dovelo do takvoga ponašanja.
Emocionalno kompetentne osobe znaju se izraziti i razumiju što im se događa. Ukoliko odrasla osoba dobro razumije vlastite emocije, razumjeti će i emocije djeteta, dati mu pravi model ponašanja u različitim emocionalnim situacijama i primjereno će podupirati emocionalni razvoj djeteta.
U drugoj polovici prve godine djeca postaju svjesna svojih emocija. Između druge i treće godine razvijaju se složene emocije poput ponosa, krivnje, srama, zbunjenosti, prkosa, empatije.
Važno obilježje emocionalnog razvoja je prepoznavanje emocija, tek nakon toga sposobnost kontroliranja emocionalnih reakcija i upoznavanja prikladne reakcije u svim emocionalnim stanjima.
Dječje emocije su uglavnom:
- Kratkotrajne( traju nekoliko minuta pa nestanu, ali to ne znači da nisu duboke i snažne)
- Nestalne ( nagli prelazak iz suza u smijeh, unatoč tome duboke su i snažne)
- Snažne (intenzivno izražavaju ljutnju, strah i sreću, duboko i iskreno)
- Česte ( reagiraju na mnoge stvari na koje odrasli ne reagiraju, a niti misle da bi trebali reagirati)
- Različite (svako dijete reagira na sebi svojstven način. Neka djeca se u strahu skrivaju, neka plaču, neka traže odrasle kao pomoć)
- Neskrivene (ne sakriva emocije, to počinje činiti pod utjecajem okoline)
Za duševno zdravlje djeteta presudno je da od najranije dobi osjeti toplu, blisku i stalnu vezu sa majkom. Takvim načinom djetetu je omogućen pravilan emocionalan razvoj. Uznemirenost djeteta zbog odvajanja od majke pojavljuje se u drugoj polovici prve godine života. Intenzitet doseže između 15 i 18 mjeseci, nakon toga se smanjuje. Burne reakcije trogodišnjaka prilikom odvajanja od majke puno su rjeđe.
Roditelj/odrasla osoba može pomoći djetetu da se uspješno nosi sa svojim emocijama na način da
- prizna djetetu njegovo pravo na ljutnju,
odrasla osoba treba podučiti dijete kako se nositi sa ljutnjom – uljuđeno, civilizirano bez grubih riječi. Djetetov model ponašanja i primarni odgajatelj je roditelj/skrbnik koji svojim ponašanjem pokazuje i uči dijete kako se ponašati kada je ljut ili obavijen negativnim emocijama.
- pokažemo djetetu da ga želimo razumjeti,
odrasla osoba treba iskazati empatiju prema ljutnji i drugim emocijama. Poticati dijete na razgovor o tome. Na taj način ukazati ćemo mu da ga uvažavamo i da mu želimo pomoći.
- djetetu pomoći da osvijesti problem koji ga je razljutio,
razgovorom možemo pomoći djetetu da shvati da smo na njegovoj strani, vjerujemo u njegove dobre, a ne loše strane. Nakon neprimjerenog ponašanja možemo reći :
Time mu dajemo do znanja da smo mu spremni pomoći da se nosi sa iskustvom koje ga je potaknulo na takvo ponašanje.
- djetetu treba dati do znanja da njegova ljutnja neće ugroziti odnos s nama,
Mnoga djeca ne dijele svoje strahove i iskustva sa odraslima zbog straha od ismijavanja, nerazumijevanja ili kritike.
Roditelj/odrasla osoba treba saslušati dijete i objasniti mu u čemu se sa njim ne slaže, ne osporavati njegovo pravo na drugačije mišljenje. Prakticirati empatiju i toleranciju. Koristiti kompromis i poštivati uzajamni dogovor.
- razumjeti ljutnju djeteta čak i kada je usmjerena na nas.
Razgovarati sa djetetom i saznati njegov razlog ljutnje. Ne uvjeravati ga da nije bilo potrebe za emocijom. Jer da nije bilo potrebe emocija se ne bi ni javila.
Komunicirati uljudno i uvažavajuće. Komunikacija u kojoj nema pobjednika niti jačega. Treba imati na umu da u tom trenutku dijete komunicira kako najbolje zna jer on tek uči socijalne vještine. Odrasla osoba je model ponašanja koje dijete vidi i od kojeg uči. Odrasla osoba svojim primjerom pokazuje kako se treba ponašati u ljutnji.
Strahovi
Najbolje ćemo pomoći djetetu da strahove prevlada ako se sa njima upozna. Neki strahovi služe kao zaštita, no mnogi strahovi su iracionalni i treba djetetu pomoći da ih prevlada.
- Pomoći im da osvijeste čega se zapravo boje
Ako dijete imenuje i opiše strah on se smanjuje. Razgovorom o strahu on gubi svoja obilježja.
- Pomoći im da promijene stav prema strahu
Objasniti djetetu da je strah normalna pojava, prirodna. Svi ga imaju i prolazan je. Strah nije opasan, već neugodan. Da bi se prestali bojati moramo se sa njim suočiti ne izbjegavati ga ili potiskivati. Objasniti djetetu kako je suočavanje sa strahom hrabrost i vrlina.
- Pomoći im da strah dopuste i izraze
Dopustiti mu da osjeti strah, tako dijete dokazuje samo sebi da strah nije opasan, da ga može podnijeti. Pomoći ćemo mu da se oslobodi straha dopuštajući djetetu da dopusti da se strah pojavi i nestane.
Istaknuti želimo kako je plašenje djece mističnim bićima vrlo neprimjereno pa čak i neetično. Djeca su racionalna i odgojiva. Za primjereno ponašanje koristiti treba niz drugih prikladnih metoda.
Emocionalno kompetentna osoba upravlja onime što čini i načinom na koji razmišlja. Emocije su tako u našim rukama.
Pet koraka na putu do emocionalne inteligencije prema Martina Štrk, mag.psych.
- Samosvijest- razumijevanje vlastitih emocija, uvid u vlastite potrebe. Usmjeriti se na ono što osjećate. Slušati sami sebe.
- Samoregulacija - prepoznali ste svoje emocije, usmjerite se na način na koji ih izražavate, kako ih iskazujete na van i da li imate kontrolu?
- Intrinzična motivacija - vode li vaše emocije vaša ponašanja. Slušate li svoje unutarnje potrebe ili ih ignorirate. Jesu li vaša ponašanja motivirana iznutra?
- Empatija- razumijete sebe i svoja ponašanja, spremni ste čuti i razumjeti ponašanja ljudi oko sebe. Pokušajte prepoznati tuđa emocionalna stanja i biti tu za njih
- Socijalne vještine-graditi odnos uvažavanja i razumijevanja. Možete prepoznati kada vas netko treba, ali i kada vi nekoga trebate.
Istraživanja pokazuju da su osobe s većom emocionalnom inteligencijom puno uspješnije od osoba koje ove emocije nisu razvile.
Kako bi razvili emocionalnu inteligenciju djeteta usredotočite se da svijet gledate očima djeteta. Poštujte dijete kao osobu. Izgovorite osjećaj koji dijete u tom trenutku doživljava, dajte mu do znanja da znate što osjeća i misli. Pomozite im da definiraju osjećaje tada se lakše s istima nose i upoznaju ih.
Dozvolite djetetu da se izrazi- prihvatite osjećaje vašeg djeteta umjesto da ih zanemarujete ili ne primjećujete. Ukoliko ne prihvaćate njegove osjećaje, dijete osjeća da oni nisu dobri te ih pokušava sakriti. Ukoliko ne pokažete djetetu da vam je stalo do njegove ljutnje ili straha, ono neće prestati osjećati ljutnju ili strah već će te osjećaje potisnuti. Potisnuti osjećaji opterećuju dijete. Dopustite da vam ih pokažu.
Vaše prihvaćanje pomaže djetetu da razumije vlastite osjećaje, što dugoročno razvija dijete u emocionalno zrelu osobu.
Prihvaćanjem osjećaja vašeg djeteta dajete mu do znanja da njegove emocije nisu loše ili negativne, već da se sa njima može nositi.
Slušajte svoje dijete
Ukoliko slušate dijete i pokažete mu da vam je stalo do toga što govori i do njegovih osjećaja razvijate odnos s djetetom te ono stječe povjerenje u vas.
Naučite dijete rješavanju problema:
Kada se djeca osjećaju shvaćeno lakše se nose sa mislima. Nemojte se gurati i rješavati problem umjesto djeteta. Vjerujte mu!
Budite spremni pomoći kada to zatraži. Dijete treba naučiti nositi se sa osjećajima bez agresivnosti prema drugima.
Igrajte se
Kada uočite neprimjerena opetovana ponašanja kod vašeg djeteta ponudite mu pomoć ne mora biti razgovor, može biti kroz igru. Na taj način dijete vam može reći problem bez da pričate o njemu.
Psihološki procesi izrazito su složeni, ne postoje brza niti laka rješenja Prepoznavanje emocija i njihovo izražavanje dubinski je i dugotrajan proces. Razgovarajte sa svojom djecom o osjećajima, djeca postaju sposobna za razgovor o emocijama s razvojem jezične sposobnosti, dakle spremna su.
Potičite dijete da imenuje i prepoznaje osjećaje kod likova iz slikovnica, ne zaboravite se igrati raznih situacija iz kojih posebno kod mlađe djece možete puno više toga o osjećajima i emocijama otkriti. Puno se grlite i suosjećajte, samo kratko vrijeme djeca zaista budu djeca.
Literatura:
- „Kako djetetu pomoći da. upozna svoje emocije (i nauči njima upravljati)“ Edita Slunjski, Priručnik za roditelje, odgajatelje i učitelje
- https://www.harfa.hr/zasto-su-djeci-potrebne-i-neugodne-emocije/
- https://www.harfa.hr/5-koraka-za-razvijanje-emocionalne-inteligencije-kod-djece/
Knjiga za preporuku za djecu